Prva osnovna Montessori škola

 BOSANSKI, HRVATSKI, SRPSKI JEZIK I KNJIŽEVNOST

(105 nastavnih sati)

 

Globalne naznake dinamike usvajanja elementarne pismenosti

Radi orijentacije u kreiranju sadržaja nastavnih programa svih nastavnih predmeta ponuđen je raspored usvajanja sadržaja jednog i drugog pisma.

 

 

ULOGA I ZNAČAJ

Jezik je važan činilac u razvoju svakog ljudskog bića. Ima posebno naglašenu informativnu i komunikativnu vrijednost jer je zajednički za ljude koji žive u određenoj zajednici. Govor je aktivnost komunikacije pomoću jezika.
Razvoj dječijih govornih sposobnosti moguće je posmatrati u kontekstu usvajanja jezika.Govor se razvija govorom. Posredstvom programskih sadržaja ovog nastavnog predmeta razvijamo jezično osjećanje učenika, korektno vladanje rečenicom, razvijamo gramatičko-pravopisne aspekte i uvodimo ih u različite oblike usmenog i pismenog izražavanja.
Bosanski, Hrvatski, Srpski jezik i književnost kao nastavni predmet je sistem jezičnog i književnog znanja. Program nastave jezika uključuje sadržaje nastave gramatike, pravogovora i pravopisa, sadržaje usmenog i pismenog izražavanja, a program nastave književnosti sadrži književna djela, osnove teorije književnosti i samostalno, izvanškolsko čitanje.
Jezik ima obrazovnu, odgojnu, funkcionalnu, komunikacijsku funkciju, ali je i moćno sredstvo djelovanja na pojedinca, grupe i zajednicu u cjelini.
Na funkcionalnoj razini jezik i govor utiču na psihološke i lingvističke sposobnosti: zapažanje i imenovanje bitnih elemenata, mogućnost poređenja, diferencijacije, pojmovnu distinkciju, uopštavanje, zaključivanje.
U prvom razredu bavimo se govorom djeteta i dalje radimo na razvijanju pojedinih kvaliteta usmenog govora.
Brojni su činioci koji utiču na kultivisanje govora: nivo govorne razvijenosti (kvalitet diskriminacije glasova i artikulacije, razvijenost i bogatstvo rječnika), prisustvo govornih smetnji i poremećaja, kvalitet govora u razredu i ukupnom okruženju, razvijenost individualnih programa, izbor sadržaja koji poticajno djeluju na govorni razvoj. Govor je u osnovi komunikacije i ukupnog učenja. Važno je znati da nastava maternjeg jezika daje temeljna znanja iz jezika i književnosti, temeljnu pismenost u gramatičko-pravopisnom, stilskom, sadržajnom i kompozicijskom smislu.
Ta znanja utiču na uspjeh u učenju i drugih nastavnih predmeta. Čitanje je sredstvo i metoda učenja. Ako dijete ima problema sa čitanjem – sigurno će se to odraziti na njegova postignuća u svim nastavnim predmetima. Neuspjeh obeshrabruje i rađa nove neuspjehe. Nastavu čitanja i pisanja nužno je posmatrati u kontekstu ukupnog napredovanja učenika i posvećivati joj onoliko pažnje koliko stvarno utiče na osvješćivanje smisla stalnog učenja . Čitanje i učenje su u osnovi komunikacije i sami su komunikacija. Samo pismen čovjek može djelovati efikasno, živjeti sa svrhom, radošću, punoćom i mudrošću.

 

PROGRAMSKI  SADRŽAJI

Jezičko/jezično izražavanje (slušanje, govor i čitanje )

Vježbe slušanja uzornog književnog govora, čitanja, pripovijedanja; Prepoznavanje i imenovanje predmeta i bića, zapažanje osobina; Vježbe diskriminacije glasova; Vježbe artikulacije .
Razvijanje jezičkog/jezičnog osjećaja djece posredstvom spontane (nenamjerne) imitacije, svjesne (namjerne) imitacije, organiziranih usmjerenih imitacija, stvaralačke primjene (prepoznavanje i oponašanje glasova i zvukova, ritma), neverbalna komunikacija (gest, mimika, pantomima u komunikaciji i igranju uloga ).

Razvijanje sluha za gramatičku ispravnost govora; Uočavanje značenja riječi; Razmišljanje o značenjima riječi; Riječ i promjena konteksta;

Bogaćenje rječnika, razvoj jezičnog stvaralaštva. (pričanje, razgovor, rekreativni razgovor, opis, dramatizacija, slika događaja kao podsticaj, niz slika (Vježbe tipa: Tišina mi je rekla; Muzika mi je šapnula; Stvaranje priče naizmjeničnim učešćem nastavnika i učenika; Ja sam voditelj i upoznat ću vas; Sjedimo u krugu,mikrofon je moj i reći ću nešto lijepo o mom drugu, drugarici);

Razvijanje spontanosti govora (memorisanje/memoriranje i reprodukcija stihova, zagonetki, pitalica, brzalica).

Poticanje i razvijanje stvaralačke mašte i stvaralačkog mišljenja radi praćenja napredovanja u govoru, uspjeha u samostalnom sastavljanju rečenica, teksta, u dikciji: ( Novo ime za dan, noć, olovku, knjigu, drvo, cvijet; Da sam vjetar; Poželim da vjetar odnese zauvijek; Želim da).

Razumijevanje sadržaja rečenica, teksta, nonsensnih iskaza i nonsensnih književnih tekstova, uspostavljanje logike u iskazima, pričama. Transformacija smislenog u besmisleni iskaz i obrnuto.

Transformacija smislenog iskaza u besmisleni iskaz i obrnuto.

Humoristično/humorističko pričanje, prepoznavanje elemenata vedrine, mijeha, šale u priči, iskazu.

Vježbe stvaralačkog slušanja( izbacio bih iz priče, pozvao bih u priču, promijenio bih kraj priče, slušao sam i «vidim», zapamtio-ilustriram).

Kritičko slušanje: Nije tako u priči; Nije to rekao; Priča ne počinje tako;

Podsticaji kognitivnom, jezičnom/jezičnom, emotivnom i kreativnom razvoju: sadržaji posredne i neposredne stvarnosti, posebno sadržaji književnih tekstova

Grigor Vitez: Gitara jesenjeg vjetra; Nasiha Kapidžić-Hadžić: Lutke u školi; Vesna Parun: Uspavanka za ježa; Zehra Hubijar: Zeko i djeca; GvidoTartalja: Kratkotrajna škola; Luko Paljetak: Gramatička česma; Narodna priča: Zekina kućica; Bosiljka Letić – Fabri: Jesen
Filmske priče za djecu ,TV-emisije su poticaji i sredstva u realizaciji svih sadržaja.

Priprema za usvajanje štampanih slova

Predvježbe za usvajanje velikih i malih štampanih slova latinice, ščitavanje i čitanje

Predmet- slika – riječ Riječ – glas; Glasovna analiza riječi (glas na početku,na kraju i u sredini riječi); Razvijanje fonematskog sluha i fonematskog kapaciteta. Riječ-rečenica (rečenica ima dvije riječi, tri ili više riječi). Riječi (duže i kraće, broj glasova).
Rečenice (Zamjenjujemo riječ u rečenici, a da rečenica ne promijeni smisao); Upitne, uzvične i izjavne rečenice i pisanje riječce “LI” (učenici se samo pojmovno trebaju upoznati sa upitnim, uzvičnim i izjavnim rečenicama te sa pisanjem riječce “li”); Usvajanje štampanih slova latinice (veliko i malo slovo na istom nastavnom satu). Ščitavanje i pokušaji čitanja riječi, rečenica, kraćeg teksta (pravilnost razumijevanje pročitanog, reprodukcija pročitanog na osnovu detaljnih pitanja u usmenoj formi, ilustriranje).Razvijanje sposobnosti povezivanja riječi u smislene cjeline (rečenice, nizove rečenica, kraće tekstove); Zamjena riječi u rečenici; Dopunjavanje rečenica, teksta.Vježbe s kartonima riječi. Grupisanje riječi oko izbarane riječi (ŠKOLA, a druge riječi su nebo, more, knjiga, učenje, oblak, zeko, uspjeh, radost, briga, pjesma, jato, livada, djeca…); Objašnjenja: zašto je ta riječ uz riječ ŠKOLA; Čitanje kraćih rečenica; Uspostavljanje logičkog slijeda u poremećenom slijedu rečenica; Čitanje kraćih tekstova. Šta sam zapamtio? Čitam. Zapamtio sam ko nije dobar u priči.

Realizacija nastavnih sadržaja vezanih za početno čitanje i pisanje, tj. usvajanje štampanih slova latinice može početi u 1. polugodištu uzimajući u obzir strukturu odjeljenja i prethodna iskustva učenika.

 

OČEKIVANI REZULTATI

Smanjit će se razlike među djecom u pogledu prethodnih postignuća .
Usvajanje pojedinih segmenata elementarne pismenosti (pravilan govor, mogućnost analitičko-sintetičkog pristupa riječima i rečenicama, poznavanje štampanih slova latinice, ščitavanje i čitanje riječi i rečenica, razumijevanje pročitanog i mogućnost reprodukcije).
Poboljšat će se sposobnosti artikulacije i ukupnog kvaliteta govora (u međusobnoj komunikaciji i u vježbama reprodukcije,odnosno produkcije sadržaja) .
Ovladat će glasovnom analizom riječi . Poboljšat će se fonematski sluh i fonematski kapacitet.
Usvojit će štampana slova latinice, čitati i razumjeti pročitano u skladu s individualnim razvojem i mogućnostima učenja.
Obogatit će rječnik u kvantitativnom i kvalitativnom smislu. Stvarat će nove riječi.

Očekivani rezultati su istovremeno i nastavni ciljevi.


INDIKATORI USPJEŠNOSTI

Koliko djeca doživljavaju školu kao svoj drugi dom, raduju se, maštaju i stvaraju; Da li je uočljivo napredovanje učenika u usvajanju znanja i vještina navedenih u definiranim ishodima učenja:učenici uspješnije govore i komuniciraju; Ispoljavaju interes prema knjizi i znanju, žele učiti; Znaju slova, pravilno čitaju jednostavnije riječi i rečenice, razumiju pročitano.
Spretniji su u rukovanju priborom za crtanje i pisanje, brži su u reakcijama, bolje razumiju nastavnikova pitanja, napomene, objašnjenja. Radoznali su.
Razlike između inicijalne i finalne slike o znanjima, vještinama i ukupnim postignućima učenika je indikator uspjeha i nastavnikovog profesionalnog umijeća.

 

DIDAKTIČKO-METODIČKE NAPOMENE

U prvom razredu osnovne škole pažnja je usmjerena na razvoj govora i usmenog izražavanja, predvježbe za čitanje, ščitavanje, čitanje, razumijevanje pročitanog i reprodukciju sa ili bez elemenata kreativnosti. Elementi svih prethodno navedenih područja uključeni su u programske sadržaje, ali bez naznačenih obaveza u pojmovnom smislu. Riječ je o šestogodišnjem djetetu koje vlada rečenicom sa približnom strukturom rečenice odraslih. Ovladalo je govorom i sistemom pravila bez poznavanja pravila. Savladana je većina padeža, predstoji usvajanje “finijih aspekata jezičkog sistema”. Oponaša s uspjehom ljude, životinje, bliska mu je dramska imitacija i aktivnosti koje podrazumijevaju promjenu, dinamiku. Sasvim je svjesno okruženja koje je bilo u njegovom iskustvu, ali će polaskom u školu u njegov život ući potpuno novi svijet i novi načini postavljanja zahtjeva.
Dijete će govorom u usmenoj formi izražavati misli osjećaje, raspoloženja, poručivati. Posredstvom govora ono traži mjesto u grupi i načine integriranja, odobrava ili se suprotstavlja. Govorom, jednostavno komunicira. U oblikovanju komunikacijskog sadržaja važni su: pravilnost, jasnoća, fluentnost, ali i efektnost izražavanja. U osnovi je ovakvog izražavanja adekvatan izbor riječi, strukturiranje rečenice, gramatička pravilnost, ukupna artikulacija i organizacija. Uspješna komunikacija je načelo cjelokupnog rada u školi i snalaženja u životu. Ta nova situacija traži komunikacioni kontekst, komunikacijske situacije i adaptacioni okvir. S tim treba računati. Prvi mjesec je mjesec snalaženja, traženja sebe među drugima i s drugima. To vrijedi za sve nastavne predmete i obaveze u njima. Zato je moguće planiranjem sadržaja uspostaviti tematske krugove, obezbijediti međusobno prožimanje, ali ne i preklapanje sadržaja.
Od prvog dana nastavnik će koristiti dječiju radoznalost, otvorenost, dinamičnost i usmjeravati ukupnu aktivnost prema novim spoznajama i drugim segmentima koji su sastavni dijelovi programa. Dijete oponaša nastavnika, spontano usvaja lekseme iz nastavnikovog govora. Za sve vidove slušanja važan je sadržaj, priča i način pričanja, prezentacije i uživljavanje u situaciju .
Djetetu je bliska igra. Na ovom je uzrastu važno imati u vidu da je mnoge sadržaje moguće realizirati u igri i kroz igru. Igra je u funkciji ostvarivanja nastavnih ciljeva. Nastavnik bi morao razumijevati smisao svih aktivnosti, a ne prihvatati slijepo bilo čije sugestije. Dijete zna i može veoma pažljivo slušati pod uvjetom da je nastavnikova priča živa i zanimljiva. Igra ne smije biti sama sebi svrha. Dijete se veoma lijepo igra i bez nas. U uslovima školskog učenja na jednoj su strani učenici, na drugoj sadržaji. Između su načini posredovanja. Igra je sredstvo i metod pri ostvarivanju odgojno-obrazovnih ciljeva, a u igri su primjenjive sve nastavne metode u kombinaciji: pričanje i objašnjavanje, metode koje podrazumijevaju upotrebu teksta, ilustracija, kao i specifične metode (globalna, glasovna analitičko-sintetička, kombinovana ).
Važno je da učenici ne usvajaju pravila i definicije. Na bazi slušanja formira se osjećaj za pravilnost, normu, standard.
U učenju su važna emocionalna stanja. Prisustvo ili odsustvo ljubavi i razumijevanja, strah, napetost, mogu usporiti ili ubrzati govorni razvoj i dovesti do napretka, ili izazvati teškoće.
Ako dijete nema razvijenu glasovnu osjetljivost, ako zamjenjuje glasove, dodaje, izostavlja, ili ima drugi problem nastavnik će strpljivim i upornim radom pokušati otklanjati smetnje. Važno je da ne «osvješćuje» teškoću kao takvu. Nastavnik ne smije pokazivati zabrinutost.
U prvom polugodištu učenici ne usvajaju slova i čitanje. To je vrijeme predviđeno za govorni razvoj. Nastavnik će koristiti oblike izražavanja i vježbe primjerene šestogodišnjem djetetu (prepričavanje na osnovu detaljnih pitanja, opisivanje na niovu opažanja svojstava predmeta i bića uz angažovanje svih čula, razgovor, pa i raspravljanje o pitanjima koja su njima važna, pričanje o sadržaju slika.)
Ne zahtijevajte od djeteta da preslikavaju grafičke strukture slova jer je to besmislena aktivnost. Motoriku šake dijete može vježbati na smislenim sadržajima.U drugom polugodištu uključite slovo kao znak.
Treba imati na umu činjenicu da je učenje socio-kulturni, ali i kognitivni i krajnje lični fenomen. Ta saznanja treba usmjeriti prema individualizaciji ukupnog rada.